Fiesta slavi četrdeseti rođendan
Koncern Ford je još davne 1976. godine počeo sa proizvodnjom modela Fiesta i nastavio je i do danas.
Tokom svih godina postojanja, ovaj model je stekao odliličnu reputaciju i postao jedan od najprodavanijih automobila ove kompanije svih vremena.
Naime, od 1976. do danas prodato je više od 16 miliona primeraka ovog automobila i ovo je treći najprodavaniji model Forda posle Eskorta i F serije.
Prava na ime Fiesta je imao General Motors u okviru svoje divizije Oldsmobile, međutim, bukvalno ih je poklonio Fordu za novi supermini B klase koji se pojavio pre tačno 40 godina.
A kako je, uopšte, počeo istorijat Fieste?
1973. godine Henri Ford II i bord direktora kompanije su doneli, iz ove perspektive gledano, istorijsku odluku da se pokrene projekat pod imenom Bobcat. Dugo vremena javnost nije imala predstavu kako će se zvati novi model, a onda je Ford Jr, na konferenciji za štampu u Detroitu 1975. godine objavio da će Ford praviti novi automobil pod imenom Fiesta i da će se proizvoditi u dve glavne evropske filijale – u Kelnu u Nemačkoj i Dantonu u Engleskoj.
Nakon godina nagađanja u automobilskim magazinima o novom Fordovom automobilu, Fiesta je konačno pokazana javnosti na trkama u Le Manu u junu 1976. godine, da bi se u prodaji prvo našla u Francuskoj i Nemačkoj već u septembru iste godine, što je izazvalo veliko nezadovoljstvo među dilerima u Velikoj Britaniji u kojoj se ovaj automobil pojavio tek u januaru 1977. godine.
foto: Rudolf Stricker
Na Fiestu nije blagonaklono gledano od strane konkurencije jer je ona bila direktan konkurent FIAT-u 127, Renault-u 5, Volkswagen-u Polo a, u Velikoj Britaniji, modelu Vauxhall Chevette!
Zanimljivo je da je, istovremeno, britanska divizija Chryslera pokrenula Sunbeam, a British Leyland je radio na svom novom supermini modelu koji će se pojaviti tek 1980. i dobiti ime Austin Metro!
Prva generacija se, dakle, pojavila 1976. godine i u proizvodnji bila sve do 1983.
Fieste rađene za evropsko tržište su imale agregate od 957 cm3 i 1.117cm3 i mogli su da se dobiju u Base, Popular, L, GL, Ghia i S-trim varijanti, kao i u mini van verziji.
U Kelnu su, takođe, pravljeni i automobili za američko tržište, ali u drugačijim varijantama u odnosu na evropske. Na američkom tržištu se Fiesta mogla dobiti u Base, Decor, Sport, i Ghia varijanti sa motorom zapremine 1.596 cm3 sa katalizatorom i vazdušnim pumpama, kako bi se zadovoljili strogi američki propisi o emisiji izduvnih gasova.
Sportska verzija sa 1.3l motorom se u Evropi pojavila 1980. godine, a godinu dana kasnije u Fiestu počinje i ugradnja 1.6L motora i dolazi do prvog ristajlinga i fejsliftinga! Eksterijer i enterijer su dobili mnoge detalje izrađene od crne plastike, maleni farovi kvadratnog oblika su zamenjeni nešto zaobljenijim, a pokazivači pravca su prebačeni na branik.
Što se performansi tiče, ova Fiesta je od 0-100 km/h ubrzavala za 9.3 sekundi i postizala maksimalnu brzinu od 169 km/h, što joj je omogućilo da postane izuzetno voljen i kultni automobil među mlađim ljubiteljima brže vožnje početkom 80ih godina XX veka.
Već u avgustu 1983. godine iz Kelna nam stiže nova, druga generacija Fieste. Za razliku od svog prethodnika, karakterisale su je nešto zaobljenije linije i neznatne izmene u enterijeru, ali i u ponudi agregata.
foto: Rudolf Stricker
1.3 L motor biva zamenjen sličnim agregatom zaremine 1.4 litra, dok su, uz neznatne izmene, zadržani i motori od 957cm3 i 1.117 cm3. Međutim, važno je reći da Fiesta sada, po prvi put u istoriji, dobila i 1.6 dizel motor koji se, do tada, sretao samo u Eskortu! Transmisija je, bukvalno, bila ista na svim verzijama sve do 1987. godine kada se pojavljuje CTX multivarijantni menjač koji je ugrađivan u još jedn sjajni model – FIAT Uno. Na žalost, ova transimsija se mogla sresti samo kod Fieste sa motorom zapremine 1.1 litra.
Ubrzo dolazi i do još jedne restilizacije.
Restilizovana Fiesta je, tako, postala ozbiljan konkurent automobilima kao što su Austin Metro, Fiat 127, Nissan Micra, Peugeot 106, Toyota Starlet i Vauxhall Nova/ Opel Corsa na tržištu Velike Britanije ali i u ostatku Evrope.
Naime, 1987. godina je bila najbolja po prodaji jer je na zahtevnom britanskom tržištu prodato 150.000 jedinica, a ispred Fieste je po prodaji bio samo još jedan Fordov model- Eskort!
Treća generacija Fieste najavljena je 1988. godine pod kodnim imenom BE-13, a u prodaji se pojavila već u februaru 1989. Nova generacija je bila radikalno drugačija u odnosu na prethodnika. Zasnivala se na potpuno novoj platformi, a Fiesta se, po prvi put, mogla dobiti i sa petoro vrata, što je bio odgovor glavnim rivalima – FIAT-u Uno, Peugeotu 205 i Opel Corsi! Još jedna bitna novina je bilo uvođenje novog dizel motora zapremine 1.8 litara.
foto: Rudolf Stricker
Iste godine je pokrenut i sportski model sa motorom sa 8 ventila i 104 konjske snage, a već 1992. godine ovaj agregat biva zamenjen Zetec-om sa 16 ventila zapremine 1.8 litara i sa čak 130 konjskih snaga. Ova Fiesta je mogla da postigne maksimalnu brzinu od čak 201 km/h!
1995. godine Ford izbacuje restilizovanu, nešto zaobljeniju verziju, sa drugačijim nivoom opreme, i daje joj ime Fiesta Classic.
Dakle, na scenu je stupila i četvrta generacija ovog evergreen automobila!
Za razliku od prethodnika, nova generacija je imala u ponudi čitavu paletu Zetec-SE motora među kojima posebno treba izdvojiti benzinske agregate zapremine 1.25 i 1.4 litara, ali i, već dobro poznati, dizel agregat zapremine 1.8 litara sada neznatno modifikovan za Fiestu IV i poznat kao Endura DE! Pored navedenih agregata, postojala je i verzija četvrte garancije sa Kent 1.3 L OHV motorom poznatijim kao Endura-E! Pored velikih promena na šasiji, četvrtu generaciju su karakterisale i značajne promene u enterijeru, nove boje instrument table ali i slične dimenzije kao kod prethodnika.
foto: Rudolf Stricker
Istovremeno se, za nemačko tržište, proizvodio i model koji se pravio na šasiji Fieste poznat kao Ford Puma. Jedina razlika, osim zaobljenijih linija eksterijera, bio je 1.7 VCT agregat, dok su enterijer i transmisija bili identični! Interesatnan je i podatak da su se četvrta generacija Fieste i Mazda 121 jedno vreme radile na istoj šasiji i sa istim delovima, ali se japanski model pokazao kao mnogo bolji kod kupaca.
1999. i 2000. godine su usledila dva restajlinga. Pored totalno drugačijeg eskterijera, restilizovana verzija je dobila i 1.6 L 16v Sigma agregat od 102 konjske snage ali i velike promene u suspenziji koja je bila znatno čvršća, kao i nove kočnice, što je bilo karakteristično za Ford Puma!
Treba napomenuti da se četvrta generacija Fieste nije prodavala u Severnoj Americi.
1.aprila 2002. godine pojavila se peta generacija Fieste i ona predstavlja ubedljivo najprodavaniju generaciju ovog modela ikada.
Većina motora je, za početak, pozajmljena od prethodne generacije, ali su preimenovani u DURATEC, dok je Trend oznaka postala karakteristična samo za sportske modele. Peta generacija je bila prva koja je imala Anti-lock Braking System i vazdušni jastuk kao deo standardne opreme.
foto: OSX
Međutim, ubrzo su se na raspolaganju našli i benzinski 1.25 L, 1.3 L, 1.4 L, 1.6 L i 2.0 L agregati, plus 1.4 L 8v i 1.6 L 16v Duratorq TDCi common-rail dizel motori napravljeni u saradnji sa PSA grupacijom. Ove agregate takođe možemo sresti u Peugeotovim i Citroenovim modelima, sa razlikom u tome što dizeli kod franucskih proizvođača imaju HDI, a kod Forda TDCI oznaku!
Ovde treba napomenuti i značajne promene u linijama i enterijeru, koje su Fiestu V, faktički, učinile totalno drugačijim automobilom od svojih predaka!
Tako je, po mišljenju mnogih poznavalaca automobilske industrije, peta generacija postala ergonomski, ekonomski i mehanički naprednija od svih koje su joj prethodile!
U međuvremenu, 2005. Godine, dolazi do sledeće restilizacije i faceliftinga. U nizu kozmetičkih promena najznačajnije su bile restajling farova i štop svetala, promena branika, bočnih lajsni i oblika retrovizora. Uz sve to, uvedena je i sasvim nova paleta boja! Što se tiče enterijera, dugo kritikovani lošiji materijali su zamenjeni daleko kvalitetnijim, a promenjeni su i instrument tabla i uvedeni dodatni gedžeti kakvi su, do tada, mogli da se sretnu samo kod Fokusa.
foto: Nigel Osborne
Promene su imale značajne efekte na prodaju! Nakon godina zaostajanja za glavnim konkurentom - Opel Corsom, u februaru 2006. Ford je saopštio da je prodaja porasla čak za 25% u odnosu na 2005. a Fiesta je, dve godine za redom - 2006. i 2007., osvojila titulu najpopularnijeg i najprodavanijeg superminija na, za Ford izuzetno važnom, britanskom tržištu!
A onda je, u septembru 2007. godine na Frankfurt Motor Show predstavljena i šesta generacija Fieste, zasnovana na novoj Fordovoj globalnoj B platformi!
Proizvodnja je počela u Kelnu u avgustu 2008. a početkom 2009. i u fabrici u Valensiji u Španiji.
Sedan verzija je predstavljena u novembru 2008. godine na Guangžou Auto Show u Kini, prodaja je počela 2010. na tržištu Azije i Severne Amerike, dok Fiesta u ovoj varijanti nije dostupna na evropskom tržištu.
foto: OSX
Za razliku od nekih drugih Fordovih modela, Fiesta je doživela sedam generacija, a poslednja, redizajnirana, pokrenuta je 2013. godine u Kelnu.
Specifičnost nove generacije Fieste je originalni futuristički dizajn enterijera i eksterijera, što je tesno povezano sa realizacijom ideje o elegantnom ali, pre svega pouzdanom, automobilu.
Fordovi inženjeri su, sa novom restajling generacijom, postigli da kombinacija unapređene siluete i talasaste linije daju Fiesti sportski elegantan stil. Uspešan redizajn rešetke hladnjaka, povišena specifična silueta i linija, originalni stil pokazivača pravca i farova, kao i svetle i jarke boje eksterijera u Squeeze ili Hot Magenta stilu oličenje su agresivnog i dinamičnog karaktera ovog automobila.
foto: David Villarreal Fernández
Fiesta je 1977. i 1990. godine osvojila vrlo dobro treće mesto u izboru za evropski automobil godine, dok je šesta generacija 2009. osvojila prestižno drugo mesto u istom izboru.
S obzirom na uspeh koji je ovaj model postigao za 40 godina svog postojanja, ne sumnjamo da će se, ubrzo, pojaviti i njegova osma generacija.
Jer, zašto menjati dobitnu kombinaciju i tim koji, definitivno, dobija?
Autor teksta: Rajko Martinović
Komentari